Just a word or two...
05.10.2006., četvrtak
|
žao mi je što vam moram priopćiti da prestajem s pisanjem ovoga bloga. ne da mi se pisat jer sam shvatila da mi to jednostavno nije potrebno. vas ću još uvijek pratiti i posjećivati a vi mi se uvijek možete javiti komentarom ili na email koji je napisan u prvom boxu. blog neću izbrisati jer on sadrži mnogo uspomena i meni dragih tekstova. nadam se da nećete negativno reagirat na ovu obavijest jer je ovo za mene pozitivna stvar. okrećem novu stranicu u životu i imam namjere više vremena provoditi vani u prirodi s ljudima. moram se vratit u realni svijet pošto me virtualni progutao svojim ovisničkim raljama. ovo je doviđenja ali ne i zbogom. i za kraj, bio bi red da stavim svoju sliku...  ...ali onu u mraku :) pozdrav svima! all the best! |
02.09.2006., subota
hehe...zanimljivo
|
možda vama neće biti zanimljivo, ali meni je... danas sam saznala da je moj pokojni deda, koji je iz knina, u svoje mladenačko doba vozio Gretu Garbo u svom kamionu u vrijeme kada je ona posjećivala taj gradić... ha! ne znam kako kada zašto itd itd itd itd al činjenica je da ju je vozio! moj deda je bio kuuuul! ;)  poffrdaff svima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!  |
29.07.2006., subota
sailes up...flow into the sunset!
|
Čudno je kad gledaš one sleezy klišej razglednice i misliš si: danas ljudi više nemaju inspiracije,sve je isto. Ah da,sve je isto. trudi se da ne propadneš i uđeš u svakodnevnu rutinu truleži i besmislenosti iz dana u dan, u savršeni krug gdje je jedini izlaz kraj monotonije, iliti kraj života. ali zapravo, kada zanemariš sav onaj photoshop, možda i uvidiš da ti on samo trati vrijeme,koje je u ovo doba preužurbano i precijenjeno. današnjica je napravila od svijeta nemogućnost da stane i pogleda razglednicu drugim očima i jednostavno se divi jednostavnosti i ljepoti koju nam je priroda pružila. no, o takvim uvjetima sada ne možemo pričati zbog zagađenosti, ne samo okoliša,koji još uvijek pokazuje svoju veličanstvenost, nego i svih onih umova koji bezbojno teku u jednom smjeru, ne pokušavajući pogledat u drugu stranu i razbiti strah. da, upravo zbog vremena mi propadamo. zbog modernog doba, napredovanja, natjecanja, ljubomore i dosade. kako tehnologija nepreduje i kako se ljudski vijek produžuje, tako i ljudski duh ide u beznađe. trendovi se slijede bez razmišljanja, makar ne pokazuju onoliko zadovoljstva koliko je željeno. takva žudnja se ne može zadovoljiti. megalomanija je sve prisutnija. da,naravno, tu su i pojedinci, ljudi koji su zadržali dio razuma i nadu da im život neće biti neka jadna monotonija. nekad se prevare, nekad zadrže svoje uvjerenje makar se ne uklopili u društvo. traže sebi slične i kako tako su zadovoljni svojim postojanjem. divim se onima koji su uvidjeli jednostavnost i smirenost života, koji žive po svojim pravilima miran i ispunjen život. kojoj vrsti ljudi tko pripada? koliko mora biti teško doživjeti nakakvo prosvijetljenje kada se čini da svakim danom ima sve više zatucanih ljudi i zatupljenih pogleda. Neki dan sam vidjela razglednicu zalaska sunca. nije mi se učinila previše posebnom. jučer sam vidjela istu razglednicu, ali ovaj put sam bila očarana. zašto? ovaj put sam vidjela razglednicu na nebu, fotkala sam zalazak sunca i shvatila da je priroda na papiru previše podcijenjena svojom uobičajenošću, da nije ni čudo što su ljudi zanemarili okolinu. gledanje zalaska uživo je neprocijenjivo. sve što postoji u prirodi i oko nje je fascinantno i vrijedno svakog poštivanja. Kad netko pita u čemu je tajna uspjeha? moj odgovor je: Tajna ne postoji, ona je u svima i svemu. Pojedinac treba imati dovoljno hrabrosti i strpljenja da se istrgne iz savršenog kruga i potraži ono što ga zaista usrećuje. Tada je uspjeh nadohvat ruke. Zar nije u tome cilj, da kad napokon skončaš svoj život okružen lažnim idilama i iluzijama onih koji su slijedili većinu, možeš reć: Postigao sam što sam htio.  |
15.06.2006., četvrtak
|
oprostite što me dugo nije bilo... POST NUBILA PHEBUS... bar se nadam... uskoro ću se ja vratiti al sam sad zaokupljena mnogim stvarima,među ostalom idem na SP u subotu... see you! |
23.05.2006., utorak
.,:;*_*;:,.
|
DAJ SVE OD SEBE DA DOBIJEŠ ONO ŠTO VOLIŠ, JER ĆEŠ INAČE MORAT ZAVOLJET ONO ŠTO DOBIJEŠ.  |
17.05.2006., srijeda
time goes by...
|
Danas mi je dan kad bi u jednu ruku trebala biti sretna a u drugu sam tužna. Danas stupam u kakti "zrelo doba". Ili kak bi ja rekla (zbog svoje zaluđenosti) odlazim od Petra Pana.  Bilo kako bilo, rođendan mi je. Al ja se tako ne osjećam. Vrijeme mi sve brže i brže prolazi kako sam starija. Grozno.Neću to. No,pozdrav svima!  |
13.05.2006., subota
majčin dan
|
Danas, 13.05. je Majčin dan! To vjerojatno svi već znate, ali ovo je samo podsjetnik za one koji ne znaju. Danas pokušajte pomoći majkama što više možete, ili joj poklonite/napravite neki poklončić pažnje.  Recite joj da ju volite, ko zna što će biti sutra, možda će biti prekasno.(iako se nadam da neće)  Ali nemojte svoju ljubav i dobrotu prema mami ograničavat na samo danas. I kada nije Majčin dan trudite se pomagati joj i biti joj pri ruci kad vas treba. Ipak je ona puno od sebe žrtvovala da bi vama bilo što bolje u životu! Znam da neki od vas vole Majku Prirodu, pa joj danas iskažite posebno poštovanje. Ja volim svoju mamek! I sama bi se trebala više truditi,jer nisam joj baš od prevelike pomoći. Bolje da se primim pospremanja stana    |
08.05.2006., ponedjeljak
change
|
Da li se ljudi zaista mijenjaju ili se samo mijenja naše mišljenje o njima?  |
04.05.2006., četvrtak
|
znaš onaj osjećaj kad kao da ti se život okreće naopačke kad je sve krivo i ništa nema smisla. nešto kao kad si u pms-u, jedino znaš da nije pms u pitanju. znaš da se sve zaista raspada i da ubrzo više nećeš biti ono što si prije bio. da li se ikada sjetiš prošlosti i riječi koje si tada sam izgovarao a sada ih očajnički trebaš da ih netko tebi izgovori. znaš onaj osjećaj unutarnje izgubljenosti i potrage. kada ti se skoro svi aspekti u životu mijenjaju iako ti to ne želiš. kada izgubiš dragu osobu. kada ti je jako potrebna staza srebrne kaplje,ali sada je vidiš višestruko i ne znaš koji je pravi put,kuda skrenuti. ne pitajte me ništa...jer ništa nema smisla.  |
26.04.2006., srijeda
How old is your inner child?
|
Unutarnji dijalog, unutarnji kritičar i konflikti Unutarnje dijete kao ranjeni, nezreli aspekt svake osobe. Unutarnji dijalog kao odnos sa samim sobom, te kao replika odnosa između naših roditelja i nas. Unutarnji kritičar kao internaliziranje (pounutarnjenje) roditeljskih glasova (postali su "dio nas"). Konflikt kao rascjep u ličnosti, identitetu. Izvor unutarnjih konflikata i njihovo podrijetlo u obiteljskim odnosima. Kako pomiriti suprotnosti u sebi i ujediniti polaritete u sebi? Naše unutarnje dijete često je privučeno okolnostima ili vrsti osobe za koje je naučilo da za njega znače ljubav. Možda ste kao dijete naučili izjednačavati ljubav s borbom, ovisnošću, strahom, pa čak i usamljenošću. Možda ste zaključili da je ljubav nedostupna, da je ne zaslužujete, ili da je zaslužujete samo ako žrtvujete svoju istinsku ličnost i svoje potrebe... Neki ljudi, izmoreni ponavljanjem istih obrazaca, ili čak još u djetinjstvu, zaključe da je bolje biti sami nego riskirati da budu povrijeđeni - ili se nadaju da će se izvanjske okolnosti promijeniti bez da se moraju suočiti sa unutarnjim obrascima. No na taj način odriču se i mogućnosti za prelijepa iskustva ljubavi, povjerenja i intimnosti s drugom osobom, te za ubrzani rast i razvoj koje omogućava intimni odnos. Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privuče vašu pažnju i izazove emocije? Naš um voli povezivati asocijacije, a naše unutarnje dijete traži okolnosti i osobine partnera za koje je zaključilo da su povezane s ljubavlju. --------------većinu što sam do sad napisala sam copy/pasteala. jer ne znam kako bi ja to interpretirala. ali, osobno smatram da je bolje imati to dijete u sebi i nikada potpuno odrasti. dijeca žive u čarobnom svijetu mašte i čarolije, kojeg nam odrasli s vremenom uzmu. koliko od vas je imalo dok ste bili mali imaginary frienda,makar ga vidjeli ili ne? ja sam čak pričala s plišanim igračkama..i još to radim. ima toliko stvari koje nad vesele dok smo mali. a premali smo da uviđamo probleme,pa nas jedino zabrinjava dali smo se najeli, i naspavali i di je ona moja najdraža igračka. uvijek sam htijela odletit s petrom panom u nigdjezemsku gdje nikad ne bi odrasla! o tome sam mogla sanjariti dan i noć! ipak,moj inner child se javlja i kao razmaženo derište koje kad ne vidi drugi izlaz cendra.morat ću poraditi na tom... djeca su osjetljivija od odraslih, i više imaju osjećaj suosjećanja. nisu još pokvarena,kakvima će većina nastati kad će početi razmišljati u današnjim,materijalnim uvjetima. moj tatek je još uvijek jedno veliko dijete,uvijek spremno za šalu,veselje.... ja ga puno volim,fakat se nadam da neću postati stara grozničava baba koja stalno zanovijeta. bilo kako bilo,ja ne želim odrasti.a bliži mi se rođendan.uskoro ću zakoračiti u svijet odraslih! wish me luck over there!  |
